Betonske kupole na šljunku, na grebenu, među terasama maslinjaka. 30 položaja ucrtanih na mapu između prevoja Llogara i litica iznad Kakome — čemu su služili i gde ih pronaći.
Bunkeri su ostatak jedne odbrambene doktrine. Godine 1971. Dvanaesti plenum Centralnog komiteta Partije rada, kojim je predsedavao Enver Hodža, razmatrao je teze o vojnoj veštini i planove za utvrđivanje odbrambenih linija zemlje. Albanija je 1968. istupila iz Varšavskog pakta, a deceniju kasnije raskinula je i sa Kinom. Polazna pretpostavka bila je da će sama voditi rat na dva fronta — protiv Jugoslavije, NATO-a ili sovjetskog bloka — uz naoružano celokupno stanovništvo.
Program izgradnje trajao je od 1975. do 1983. Muzej Bunk’Art u Tirani navodi da je plan predviđao 221.143 bunkera, a da je zaista završeno 173.371: u proseku više od 21.000 godišnje, odnosno otprilike jedan bunker na svakih jedanaest stanovnika tadašnje Albanije. Nijedan nije upotrebljen u ratu za koji je izgrađen.
Cena je bila strukturna. Procenjuje se da su samo montažni bunkeri progutali oko dva odsto neto materijalnog proizvoda, a program u celini potrošio je više betona od Mažinoove linije. To je išlo na račun stanova i puteva, kojih je Albaniji očajnički nedostajalo.
Kupolu koja je postala nacionalni simbol projektovao je Josif Zagali, vojni inženjer koji se borio uz partizane i školovao u Sovjetskom Savezu. Njegova ideja bila je da polusfera odbija artiljerijsku vatru umesto da je apsorbuje. Hodža ga je postavio za glavnog inženjera u Ministarstvu odbrane, a zatim ga je 1974. dao smeniti i, na osnovu izmišljenih optužbi za sabotažu, osuditi na osam godina zatvora.
Mali bunker. Montažna betonska kupola prečnika oko tri metra sa puškarnicom, za jednu ili dve osobe, postavljena u izliveni betonski prsten. To su oni na plažama, u poljima i duž litica. Prema Zagalijevim rečima, dvadeset takvih koštalo je otprilike koliko i kilometar puta.
Komandna verzija. Prečnika osam metara, sklapana na licu mesta od betonskih segmenata od po osam ili devet tona, a gotova je težila od 350 do 400 tona. Ima ih mnogo manje i upravo na njih ljudi misle kada govore o velikom bunkeru u koji se može ući.
Albanski izvori o programu navode da su položaji raspoređivani u prstenove kako bi susedni bunkeri štitili jedni druge, što bi objasnilo zašto se tako često javljaju u parovima i trojkama, a retko pojedinačno. Trostruki niz u mestu Qeparo najjasniji je primer tog obrasca na ovoj obali.
Lokacija: 15, položaja: 30, od vrha prevoja Llogara do litica iznad Kakome. Pin sa brojem označava grupu. Ovo nisu svi bunkeri na Rivijeri — samo oni sa objavljenom lokacijom, prema unosima na Google Maps i terenskim podacima OpenStreetMap-a.
Ocene su preuzete sa Google Maps stranica u septembru 2026. Lokacije bez ocene ucrtane su u OpenStreetMap i nemaju svoju stranicu, pa o njihovom stanju ništa nije objavljeno.
Beside the SH8 at the top of the Llogara Pass
A single dome painted as a smiling face, right where the coast road crests. Reviewers note the paint is already badly weathered.
Kako stići: Roadside. Pull off the SH8 where the pass levels out; no walking needed.
On the Çika slopes above the Llogara Pass
The best-rated of the Llogara positions, and the one people climb to for the view rather than the concrete.
Kako stići: Off-road. Reviewers describe the approach as hard going; it is a scramble above the pass, not a roadside stop.
On the ridge south of the Llogara Pass, above Palasë
Two positions recorded on OpenStreetMap between the pass and the descent to Palasë.
Kako stići: No marked path. Mapped positions only — treat them as something you see from the ridge, not a destination.
Beside the SH8 on the Llogara descent above Palasë
A large abandoned position you can walk into, covered in graffiti. Reviews are consistent about the smell inside and the goats outside.
Kako stići: Roadside, walk-in. The most visited bunker on the coast road.
Beside the SH8 above Dhërmi
A dome on the coast road above Dhërmi, mapped under the name of Albania's tourism campaign. It is a separate position from the Smiley Bunker, 2.7 km north at the pass.
Kako stići: Roadside.
On the slope above Jale, below Ilias village
The densest run on this stretch of coast: nine positions strung along the hillside in two short lines, covering the approach to Jale.
Kako stići: No path. Visible from the SH8 and from the sea; the pins sit on open hillside.
On the headland above Spile, Himara
A sea-facing position on the cliffs. Visitors use the rocks below it for cliff jumping, and locals fish off them.
Kako stići: Short walk from the coast path above the beach.
On the headland above Spile, Himara
Two positions with the remains of a connecting trench, and a good view down over the beaches. Campers have been sleeping in them, and recent reviews complain they are being used as a toilet.
Kako stići: Short walk up from the coast. Both are open and you can get inside.
On the shore at Spile, Himara town
A dome sitting straight on the shingle, mapped under that name. Himara's shoreline bunkers are the ones that turn up most often in photographs of the programme.
Kako stići: On the beach itself, north of the promenade.
Spile, at the southern end of Himara town
Two more positions recorded inside the built-up edge of Himara, now hemmed in by buildings.
Kako stići: Roadside and shoreline, in among the town.
Behind the shore at Livadhi, 1 Maji
One small dome set back from the bay. No reviews yet, so there is nothing published on its condition.
Kako stići: Walk-up from the Livadhi beach road.
At the southern end of Livadhi beach, Sera
Two positions right above the water. One has been cleared out inside; the other is full of litter and graffiti and you cannot get in.
Kako stići: Easiest from the beach — walk to the end of the shingle and scramble up.
On the coast at Potam, south of Himara
A sea-facing position on the stretch below Potam, listed as a historical landmark and photographed by the few visitors who reach it.
Kako stići: Off the coast track between Potam and the Filikuri path.
Beside the road at Qeparo
Three linked domes a few metres off the road, the classic 'triple series' arrangement in which neighbouring positions cover each other.
Kako stići: Visible from the road. Fenced — the land is private, and reviewers report no public access behind the barbed wire.
Nivicë-Bubar, on the coast above Kakome and Krorëz
Two positions on the cliffs above the bays that the Saranda boat circuit swims in.
Kako stići: No road. Seen from the deck on boat tours running the Lukovë coast.
Skoro svuda ćete pročitati da Albanija ima 700.000 ili 750.000 bunkera. Za tu brojku nismo našli nikakvu potvrdu u arhivima. Prema podacima iz državnih arhiva, do 1983. izgrađeno ih je 173.371. Dosijei o bunkerima koji su se čuvali u Ministarstvu odbrane nestali su 1992, pa se veća brojka više ne može ni sa čim proveriti.
Ni za jedan bunker na ovoj obali ne postoji zabeležen datum izgradnje, pa ga ovde nigde ne navodimo. Kada se tip bunkera ne vidi jasno na fotografijama sa stranice, ostavili smo ga nenavedenim. Nismo hteli da nagađamo da li je QZ ili PZ.
Vlada Envera Hodže očekivala je invaziju i borbu bez ičije pomoći. Albanija je 1968. napustila Varšavski pakt, a 1978. raskinula sa Kinom, pa nije imala saveznika ni na jednoj strani. Odgovor je bila doktrina oružanog narodnog rata, po kojoj je svako selo imalo vatrene položaje. Program izgradnje trajao je od 1975. do 1983.
Do 1983. izgrađeno ih je 173.371 od planiranih 221.143, prema arhivskim podacima koje je objavio muzej Bunk'Art. Brojka od preko 700.000 ponavlja se u većini putopisa, ali za nju nismo našli arhivski izvor. Nije poznato koliko ih još stoji. Od 1990. mnogi su zatrpani ili razbijeni, a na mestu nekih su podignute nove građevine.
U neke može. Dva bunkera iznad Spilea su otvorena i u njih se može ući, a u veliki bunker na spustu sa prevoja Llogara može se ući bez saginjanja. Ostali su zazidani, puni šuta ili na privatnom zemljištu. Trostruki bunker u mestu Qeparo je ograđen. Nijedan nije održavan ni osvetljen, pa u svaki ulazite na sopstveni rizik.
Big Bunker, na putu SH8 koji se spušta sa prevoja Llogara prema Palasi. Nalazi se odmah pored puta i dovoljno je veliki da se u njega uđe. Od svih bunkera na ovoj obali ima najviše recenzija. Smiley Bunker na vrhu prevoja je drugo mesto koje lako možete obići usput.
Ne. Nijedan nije korišćen za ono za šta je izgrađen. Neki su se koristili tokom nemira u Albaniji 1997. i u vreme rata na Kosovu 1999. Od 1990. pretvarani su u svašta, od kafića do skloništa za životinje. Invazija zbog koje su izgrađeni nikada se nije dogodila.
Uglavnom jesu. Male kupole na obali i one rasute po terasama su standardni QZ vatreni položaji, prečnika oko tri metra. Izuzetak je veliki bunker na putu za Llogaru, u koji se može ući bez saginjanja. To je drugačiji i mnogo masivniji tip objekta.
